Endivija pripada rodu salata ali ona je u stvari oplemenjeni oblik cikorije. Kod nas se endivija javlja kao ˝zimska˝ salata jer joj je ponuda najveća zimi, kada su u deficitu salate glavatica (ledenke i puterice).

Energetskom vrijednošću znatno nadmašuje salatu. Sadrži gorke tvari koje pospješuju probavu, a kako sadrži i inulin, ima posebnu vrijednost u prehrani diabetičara. Važan je izvor vitamina C, karotena, kalcija, fosfora i željeza.

U kulinarstvu joj je primjena znatno šira nego salate.

Što se uzgoja tiče je manje zahtjevnija od salate, a otporna je i na slabije mrazeve.

Poznata su dva tipa: Batavijska, sa širokim i ravnim lišćem i mahovinasta sa tamnozelenim vrlo kovrčavim lišćem.

Batavijska:
Dječja glava: Tvori kraću, poluuspravnu glavu, dobro popunjeno rozetu širokih listova. Vanjski su listovi zeleni a srce rozete je žuto.

Escariol žuta: Tvori bujnu kompaktnu rozetu, srednje velikog produženog prijanjajućeg lišća. Vanjsko je lišće žutozeleno, a gusto poredano nutarnje lišće je nešto svjetlije. Odlična!

Escariol zelena: Je sorta bujnog rasta, širokih ovalnih listova sa dosta naglašenim rebrima. Vanjski lišće je zeleno do tamnije zeleno, a unutarnje lišće rozete je zbijeno i nešto svjetlije. Dobra!

Kopica: (Dalmatinska kopica) Je sorta bujne rozete, poluuspravna položaja lišća, malo dulje vegetacije i otpornija na mrazeve, pa se može spremati vrlo kasno.

Mahovinasta:
Frizijska: Je sorta vrlo kovrčavog lišća od tipa ˝mahovinastih˝ endivija. Vegetacija joj je dosta duga, ali je dosta otporna na slabi mraz.