Peršin, koji je radi svog karakterističnog mirisa izvrstan začin, je i vrlo vrijedna, korisna i hranjiva namirnica. Energetska vrijednost mu je uistinu vrlo mala i iznosi za lišće oko 190 kJ/100 g, a za koren tek 90 kJ/100 g. No njegova vrijednost je u mineralnim sastojcima. U 100 g sirovog lišća ima čak 1600 mg mineralnih tvari. Polovica od toga je kalij a ostalo željezo, kalcij, mangan, magnezij, bakar i još manje količine drugih elemenata. No ono što peršin svrstava u red visokovrijednih namirnica je sadržaj vitamina. Po sadržaju vitamina C, kojeg u 100 g lišća ima 170 mg, je to kod povrća najviša vrijednost. Nadalje sadrži vitamin B₁₂ koji uz željezo povoljno djeluje na obnavljanje eritrocita.

Peršin najbolje uspijeva na tlima, na kojima je prethodne godine bio krumpir, kupus ili rajčica. Traži lakšu neutralno do slabo kiselkastu zemlju, bogatu organskim tvarima, ali ne podnosi svježi stajnjak. Tlo treba duboko obraditi i pognojiti sa 0,5 kg/10 m² NPK (7:14:21) i 0,25 kg/10 m² ureje. Neposredno prije sjetve dodaje se još 0,5 kg/10 m² NPK. Kako je klijanje peršina jako dugo (više od 3 tjedna) povoljno je sjeme prije sjetve dan ili dva namakati u mlakoj vodi, tako da sjeme nabubri. Sije se u redove razmaka 20 cm na dubinu 1,5 cm. Kada biljčice niknu, prorede se na 3 - 5 cm. Usjev se prihrani sa 0,25 kg/10 m² KAN-a.

Berlinski rani: Sije se od februara do maja, u redove razmaka 20 cm. Proredi se na razmak od 5 cm. Tvori debeli korijen dužine 15 - 20 cm. Aromatičnog je ukusa i tvori uspravnu lisnu rozetu (Dobar).

Bardovski: Tvori dugački korijen do 30 cm i dobro razvijenu lisnu rozetu.

Domaći lišćar: Formira jaku razvijenu lisnu rozetu sa gotovo stotinjak listova. Listovi su jednostavni, glatki i izrazito aromatični. Korijen je uglavnom račvast