Poriluk je najbliži srodnik luka i češnjaka. Od svojih srodnika je najblažeg okusa i nije ljut. Najlakše se uzgaja i daje visok urod. Podnosi i niske temperature.

Njegova eterična ulja sadrže sumpor pa pobuđuju izlučivanje probavnih sokova i time sprečavaju vrenje i truljenje hrane u probavnom traktu. Poriluk je i diuretik, koji blagim djelovanjem potiče izlučivanje mokraće ali i bubrežnih kamenaca i pijeska, Također sadržava biljne sluzi, koje olakšavaju izlučivanje bronhijalne sluzi. No radi visokog sadržaja celuloze je teže probavljiv.

Ima vrlo povoljan biokemijski sastav sa oko 6% ugljikohidrata, do 2% bjelančevina i oko 0,3% biljnih ulja.

Poriluk sadrži vitamine C, skoro sve vitamine grupe B, vitamin E i karotin. Važno je napomenuti da u zelenom lišću ima nekoliko puta više vrijednih tvari nego u bijelom dijelu stabljike.

Energetska vrijednost mu iznosi oko 280 kJ/100 g.

Traži duboko obrađenu, vlažnu, masnu ilovastu zemlju bogatu humusom. Ne traži topline ali ne podnosi sjenovita mjesta.

Sije se u februaru - martu u tople gredice a u aprilu - maju na otvorenom. Ukoliko se sije za presadnice, sjeme pritisnuti u zemlju i držati vlažno i u mraku. Kada proklija, staviti na svijetlo i zrak. Rasadnice se presađuju kada postignu debljinu olovke na razmak 30 x 15 cm na dubinu od 10 cm i to najbolje u grabicu dubine cca 10 cm, koja se polako zatrpava, kako poriluk raste, čime se dobije dugački bijeli dio stabljike. Poželjno je stabljike omotati papirom, kako zemlja ne bi ulazila između listova. Bere se od jula pa do prvih mrazeva.

Elefant: Poriluk duge stabljike. Pogodan za zamrzavanje. Vrlo dobar!

Carentan: Sije se na otvoreno u aprilu a presađuje u junu. Tehnološki dozrijeva u augustu - oktobru.