Razlikujemo dvije vrste blitve: Lisnatu i rebrastu. Lisnata ima tanke i kratke peteljke i dug zeleni list. Upotrebljava se slično kao špinat, od kojeg ima izvjesnih prednosti. Nije osjetljiva na visoke temperature pa ne ide u cvijet kao špinat, a u peteljkama sadržava znatno manje oksalne kiseline, pa ih kod pripreme ne treba odbacivati.

Rebrasta ima široke, zadebljale i dugačke peteljke, vrlo ukusne, pripremljene kao celer bjelaš ili šparoge a zeleni dio lista priprema se kao lisnata blitva.

Sadrži obilje minerala (kalija, željeza, mangana i kalcija), C i B vitamina kao karotina, a energetska vrijednost joj je svega 59 kJ/100g. Djeluje diuretski i pospješuje probavu.

Sije se u aprilu na razmak 20 x 30 cm. Bere se od juna pa do prvih mrazeva.

Traži duboko sa stajnjakom pognojeno teže tlo sa dosta vlage.

Lisnata blitva:
Tamno zeleni mangold: Ima glatke listove te duge i tanke peteljke.

Rebrasta blitva:
Srebrnolisna: Ima široke i debele peteljke i slabo kovrčavo lišće.

Costa verde: Sije se od marta pa do septembra. U tople gredice ju sijemo već u februaru a na slobodno presadimo u martu ili aprilu na razmak od 30 cm, sa razmakom redova od 40 cm. Lišće je metalno zelene boje, a peteljke su mesnate i bijele boje. Brati se može nakon 70 - 80 dana od presađivanja. Odlična!