Davor ROMIĆ¹, Marija ROMIĆ¹, Josip BOROŠIĆ¹, Slavko PERICA², Smilja GORETA<sup>2

1</sup> Agronomski fakultet Sveučilišta u Zagrebu (E-mail: dromic@agr.hr)
² Institut za Jadranske kulture, Split

Uvod

Dolina Neretve, ukupne površine 12.067 ha predstavlja specifični prirodno - geografski prostor usječen u krški okvir. Južnu granicu područja čini Jadransko more. Organizacija života ljudi, ciklusi poljoprivredne proizvodnje, ali i cjelokupni živi svijet bili su prilagođeni vodnom režimu prirodnog okruženja. Zahvati na uređenju zemljišta, regulacijski zahvati u samoj delti kao i izgradnja hidroenergetskih i drugih objekata unutar sliva Neretve imali su značajnog utjecaja na promjenu vodnog režima. Morska voda sve dublje prodire unutar delte. Poljoprivrednici u dolini Neretve koriste površinske i podzemne vode za navodnjavanje. Korištenje voda za navodnjavanje nedefinirane kakvoće može imati za posljedicu zaslanjivanje ili/i alkalizaciju poljoprivrednih tala. Teško je i nabrojati primjere sekundarne salinizacije ili/i alkalizacije koji su zabilježeni u dugoj povijesti navodnjavanja. Provođenje višegodišnjih istraživanja, ali i uspostava trajnog motrenja uz odgovarajuće gospodarenje posebice u poljoprivrednoj proizvodnji jedina su garancija da do ozbiljnijih problema neće doći.

Materijal i metode

Istraživanje utjecaja zaslanjenih voda na uzgajane kulture i tlo provedeno je 2001 godine u dolini Neretve na obiteljskom gospodarstvu. Postavljen je dvofaktorijelni poljski pokus. Glavni faktor, kakvoća vode za navodnjavanje, imao je dvije stepenice: dva izvora vode različite kakvoće, a podfaktor navodnjavanje također dvije stepenice: navodnjavanje kišenjem i kapanjem. Navodnjavana kultura je lubenica koja je uzgajana na malču od crne PE folije. Uzorci tla uzeti su prije sadnje lubenice, te nakon sezone navodnjavanja. Tijekom vegetacije lubenice uzimani su uzorci vode kod svakog navodnjavanja. Nadalje, na širem području doline Neretve na 13 lokacije uzimaju se uzorci vode jednom mjesečno. U uzorcima vode i određeni su svi parametri potrebni za ocjenu kakvoće vode za navodnjavanje prema mjerilima preporučenima od University of California Committee of Consultants (Ayers i Westcot, 1985): reakcija (pH), elektrovodljivost (ECiw) i sadržaj pojedinačnih kationa i aniona, a prema metodama APHA (1992). U tim uzorcima analiziraju se svi parametri koji definiraju kakvoću vode za navodnjavanje.

Rezultati i rasprava

Iz rezultata kemijskih analiza voda u dolini Neretve uočava se da se koncentracije soli mijenjaju tijekom godine što se povezuje sa hidrološkim režimom, te da se njihove maksimalne koncentracije javljaju u ljetnim mjesecima. Temeljem prosječnih vrijednosti uočava se da elektrovodljivosti varira - od najmanje E.C.iw = 1,2 dS/m u Norinu do najviše E.C.iw = 9,1 dS/m u Crnoj Riki. Od 13 lokacije obuhvaćene istraživanjem samo su dvije, voda Norina i voda u Bočini, ima prosječnu elektrovodljivost manju od 2 dS/m, što prema klasifikaciji pripada klasi malo zaslanjene vod koja se koristi za navodnjavanje. Vode iz ostalih lokacija klasificiraju se, prema prosječnim vrijednostima, kao srednje zaslanjene, a za navodnjavanje se mogu koristiti uz zadovoljavanje određenih uvjeta. Na čak četiri lokacije prosječna elektrovodljivost u 2001. godini bila je viša od 6 dS/m - CS Vidrice, Kanal Modrič, Crna Rika i CS Ušće. Generalno se ocjenjuje da je kakvoća voda za navodnjavanje sa velikim ograničenjima. Na pokusu provedenom na na obiteljskom gospodarstvu korištene su vode iz kanala, koje se inače koriste za navodnjavanje, proizvođač nemaju alternativu, a koncentracije soli u vrijeme uzgoja lubenice kretale su se od 3,4 dS/m do 7,4 dS/m. Korištenje takve vode za navodnjavanje, posebno kišenjem potpuno je uništilo urod. Navodnjavanje kvalitetnom vodom i navodnjavanje kapanjem vodom iz kanala ostvareni su prinosi od 38 t/ha do 42 t/ha. Navodnjavanje zaslanjenim vodama ostavilo je svoje posljedice i na tlo. Tako kod uzoraka tla prije instaliranja pokusa koncentracije soli iznosile su 1,99 dS/m. Koncentracije soli kod navodnjavanja vodom iz kanala povećale su se krajem lipnja na 3 dS/m. a na kraju vegetacije lubenice (20. srpnja) na 3,7dS/m.

Zaključak

Koncentracije soli u vodama u dolini Neretve mijenjaju se tijekom godine pod utjecajem hidrološkog režima. Maksimalne koncentracije javljaju se u ljetnim mjesecima. Navodnjavnje zaslanjenom vodom ostavlja posljedice na tlo i uzgajanu kulturu. Navodnjavanje kišenjem sa zaslanjenom vodom potpuno uništa biljku dok primjena navodnjavanja kapanjem smanjuje prinos. Koncentracije soli u tlu tijekom sezone navodnjavanja gotovo se udvostruče.