Dean BAN¹, Bruno NOVAK², Ivanka ŽUTIĆ², Josip BOROŠIĆ<sup>2

1</sup> Institut za poljoprivredu i turizam, Poreč (E-mail: dean@iptpo.hr)
² Zavod za povrćarstvo, Agronomski fakultet u Zagrebu

Uvod
Profitabilnu konvencionalnu proizvodnju povrća karakterizira visok stupanj kemizacije, usko specijalizirani posjedi i visoka produkcija uz visok input sredstava i materijala, čime se povećavaju prinosi i smanjuju troškovi po jedinici površine (Abdul-Baki, 1998; Shennan, 1992). Ovakva proizvodnja, neminovno zahtijeva primjenu zahvata rizičnih za okoliš i zdravlje ljudi te dovodi do degradacije tla (Bašić 1996). Novija istraživanja (Bulluck et al, 2002; Elliot i Mumford, 2002) ukazuju na mogućnost uzgoja povrća alternativnim sustavima, manje rizičnim za okoliš, uz zadovoljavajući ekonomski učinak. Stoga je cilj ovog istraživanja utvrditi utjecaj alternativnih sustava proizvodnje (ekološki i održivi) i endomikorize na vegetativni rast i prinos rajčice (Lycopersicon esculentum Mill.) u usporedbi s konvencionalnim sustavom.

Materijal i metode
Istraživanje je provedeno na obiteljskom gospodarstvu u okolici Pule tijekom 2002. godine. Dvofaktorijelni pokus postavljen je u tri ponavljanja po split-plot shemi, pri čemu glavni faktor "sustav proizvodnje" ima tri razine (ekološki, održivi i konvencionalni), dok podfaktor "mikoriza" ima dvije razine (presadnice rajčice inokulirane endomikoriznom gljivom Glomus mossae i neinokulirane presadnice). Veličina osnove parcele bila je 10 m x 4.5 m, a podparcela 5 m x 4.5 m.
Tlo je za sve sustave proizvodnje orano u veljači, na dubini od 30 cm. Na parcelama određenim za ekološki sustav proizvodnje pri tome je zaoran stajski gnoj (100 m3/ha), a nakon dopunske obrade tla posijan je stočni grašak (140 kg/ha), koji je košen sredinom lipnja i ostavljen kao biljni malč. U to su vrijeme pripremljene parcele u održivom i konvencionalnom sustavu proizvodnje: aplicirani su mineralno gnojivo (1000 kg/ha NPK 7-20-30) i herbicid (Treflan EC, 2 l/ha) te je postavljen sustav za navodnjavanje kapanjem, kao i malč crnog PE filma.
Presadnice rajčice determinantne sorte Hector, uzgojene u polistirenskim kontejnerima sa 60 lončića (sjetva 28. svibnja) sađene su u fazi 5 do 6 pravih listova (8. srpnja), u tri dvoredne trake po parceli (80 cm + 70 cm x 50 cm), obračunsku parcelu činila je srednja traka.
Osnovne mjere njege usjeva tijekom vegetacije provođene su ovisno o sustavu proizvodnje. Počevši od 17. dana nakon sadnje, usjevi su prihranjivani fertirigacijom (Kristalon plavi, NPK 19-6-20), koja je u konvencionalnom sustavu provođena tjedno, uz ukupnu primjenu dušika 299 kg/ha, a u održivom sustavu svaka dva tjedna, uz ukupnu primjenu dušika 228 kg/ha. Usjev u ekološkom sustavu proizvodnje nije prihranjivan.
Na parcelama ekološkog sustava korovi su ručno plijevljeni tri puta tijekom vegetacije, dok je u preostala dva sustava za suzbijanje korova između folija korišten herbicid (Basta, 6 l/ha). Zaštita od bolesti i štetnika u ekološkom sustavu provođena je sredstvima dozvoljenim "Pravilnikom o ekološkoj proizvodnji u uzgoju bilja i u proizvodnji biljnih proizvoda" (NN br.91 2001.) Korišten je ekstrakt dalmatinskog buhača i bakreno sredstvo po 3 puta, metaldehid, žute ploče postavljene neposredno nakon sadnje. Kemijskim sredstvima su tretirani održivi sustav (limacid 1 puta, insekticidi 2 puta, fungicidi 4 puta) i konvencionalni sustav (limacid 1 puta, insekticidi 2 puta, fungicidi 5 puta).
Mjesec dana nakon sadnje izmjerena je visina biljaka rajčice. Berba je počela 5. rujna, a završila 27. listopada (ukupno 8 berbi), pri čemu su plodovi klasirani na tržne i netržne, izbrojeni, izmjerena im je masa te utvrđen udio netržnih.
Statistička analiza utjecaja glavnog faktora, podfaktora i njihove interakcije na promatrana svojstva provedena je metodom analize varijance F-testom, dok su prosječne vrijednosti glavnog faktora i interakcija testirane Duncanovim multiplim testom rangova na razini signifikantnosti p<=0.01.

Rezultati i diskusija
U konvencionalnom su sustavu proizvodnje biljke rajčice bile opravdano više (tablica 1) od biljaka iz održivog sustava (za 19 %), kao i iz ekološkog sustava (za 32 %). Dobivene razlike vjerojatno su rezultat različitog režima dušika u pojedinim sustavima proizvodnje, a slične je rezultate ostvarilo više autora (Ban 2001; Herrero et al 2001; Gaskell et al 2000). Inokulirane biljke rajčice bile su za 8 % više od neinokuliranih, što potvrđuje činjenicu da zbog boljeg usvajanja hraniva, mikoriza pozitivno utječe na vegetativni porast biljaka (Novak, 1997). Međutim, utvrđena interakcija između sustava proizvodnje i mikorize pokazuje da su najbrže rasle inokulirane biljke u konvencionalnom sustavu proizvodnje, dok u ekološkom sustavu mikoriza nije imala značajan utjecaj na ovo svojstvo.
Tablica 1. Utjecaj sustava proizvodnje i mikorize na visinu biljaka rajčice, mjesec dana nakon sadnje, cm

Sustav proizvodnje	Mikoriza	Bez mikorize	Prosjek sustava
Ekološki	40E1	38E	39C2
Održivi	49C	44D	46B
Konvencionalni	59A	55B	57A
Prosjek "mikoriza"	49**3	46

^1,2 Duncanov multipli test rangova na razini signifikantnosti p<=0.01 za interakciju "sustav proizvodnje" x "mikoriza" te za faktor "sustav proizvodnje"
³ opravdani F-test na razini signifikantnosti p<=0.01 za podfaktor "mikoriza"

Najveći prinos rajčice ostvaren je u konvencionalnom sustavu proizvodnje, za 88 % veći u odnosu na ekološki i 18 % u odnosu na održivi sustav (tablica 2). Veći prinos u konvencionalnom sustavu posljedica je više doze gnojidbe, kao i zaštite kemijskim sredstvima, što je osobito bilo značajno u ovoj godini uz optimalne uvjete za razvoj plamenjače rajčice. Inokulirane biljke ostvarile su viši prinos od neinokuliranih. Interakcija sustava proizvodnje i mikorize pokazuje da su biljke inokulirane endomikoriznom gljivom u konvencionalnom sustavu proizvodnje ostvarile najviši prinos te da u ekološkom i održivom sustavu nema značajnije razlike u prinosu između mikoriziranih i nemikoriziranih biljaka. Prosječna masa ploda bila je statistički podjednaka u konvencionalnom i održivom sustavu, ali značajno veća od mase ploda iz ekološkog uzgoja. Mikoriza nije značajno utjecala na prosječnu masu ploda, dok interakcija sustava proizvodnje i mikorize također pokazuje da su biljke uzgajane u konvencionalnom i održivom sustavu imale međusobno podjednaku, a u odnosu na ekološki sustav opravdano veću prosječnu masu ploda, bez obzira ma mikorizu. Najveći udio netržnih plodova ustanovljen je u ekološkom sustavu proizvodnje (čak 56 %), dok se konvencionalni (18 %) i održivi (26 %) sustavi proizvodnje nisu međusobno razlikovali. Mikoriza i interakcija promatranih faktora nisu značajno utjecale na udio netržnih plodova.

Tablica 2. Utjecaj sustava proizvodnje i mikorize na prinos i masu tržnih plodova te udio netržnih plodova

Sustav proizvodnje	Prinos tržnih plodova, t/ha			Prosječna masa ploda, g			Udio netržni plodova, %
	M1	BM2	PSP3	M	BM	PSP	M	BM	PSP
Ekološki	5.40 D4	7.79 D	6.59C5	137B	147B	142B	55	56	56A
Održivi	45.98BC	40.45C	43.21B	190A	197A	193A	26	26	26B
Konvencionalni	57.10A	48.89B	52.99A	180A	193A	187A	17	19	18B
Prosjek mikoriza	36.16*6	32.38		169	179 n.s.7		33	34 n.s.

¹ Mikoriza, ² Bez mikorize, ³ Prosjek sustava proizvodnje, ^4,5Duncanov multipli test rangova na razini signifikantnosti p<=0.01 za interakciju "sustav proizvodnje" x "mikoriza" te za faktor "sustav proizvodnje", ⁶ opravdani F-test na razini signifikantnosti p<=0.05 za podfaktor "mikoriza", ⁷ nije signifikantno

Zaključak
Mikorizirane biljke u konvencionalnom sustavu proizvodnje bile su više od biljaka uzgojenih u ostalim sustavima proizvodnje. Najviši prinos tržnih plodova ostvaren je u konvencionalnom uzgoju, a najmanji u ekološkom. Mikoriza je imala značajan pozitivni utjecaj na prinos samo u konvencionalnom sustavu proizvodnje. Najmanja prosječna masa plodova, kao i najveći udio netržnih plodova ostvareni su u ekološkom sustavu proizvodnje.

Literatura
Abdul-Baki A.A., (1998). Vegetable production system. Annual convention and trade show. Proceedings: Cultivating ideas. November 19-20, Pasco, Washington: 9-16
Ban D., (2001). Biljni malč u ekološki prihvatljivijem uzgoju rajčice. Disertacija. Agronomski fakultet - Zagreb
Bulluck L.R., Brosius M., Evanylo G.K. i Ristaino J.B., (2002). Organic and synthetic fertility amendaments influence soil microbial, physical and chemical properties on organic and conventional farms. Applied Soil Ecology 19(2): 147-160
Bašić F., (1996). Mjere usmjerene održivosti poljoprivrede. U knjizi: Hrvatska poljoprivreda na raskrižju - nacionalno izvješće Republike Hrvatske. 225-230
Elliot S.L. i Mumford J.D. (2002). Organic, integrated and conventional apple production: why consider the middle ground? Crop Protection 21 (5): 427-429
Gaskell M., Fouche B., Koike S., Lanini T., Mitchell J. i Smith R., (2000). Organic vegetable production in California - science and practice. HortTehnology 10(4): 699-713
Herrero E.V., Mitchell J., Lanini T., Temple S.R., Miyao R.D.., Morse R.D. i Campiglia E. (2001). Use of cover crop mulches in no-till furrow-irrigated processing tomato production system. HortTehnology 11(1): 43-47
Novak B.,(1997). Učinkovitost endomikorize na neke povrtne kulture. Disertacija. Agronomski fakultet - Zagreb
Pravilnik o ekološkoj proizvodnji u uzgoju bilja i u ukupnoj proizvodnji biljnih proizvod a, N. novine 91/2001