|
|
| Zaključci |
Temeljem rezultata jednogodišnjih istraživanja utjecaja volumena supstrata u kontejnerskom načinu uzgoja presadnica
paprike, rajčice i kupusa i stadija u kojem su kontejneri nakon sjetve stavljani na hranjivu otopinu može se zaključiti
slijedeće:
Najveći postotak normalno razvijenih presadnica kod istraživanih povrtnih kultura ostvaruje se stavljanjem na hranjivu
otopinu kontejnera s prethodno niklim biljčicama. Stavljanje kontejnera na hranjivu otopinu bez prethodnog naklijavanja
može kod nekih povrtnih kultura kao što je kupus značajnije smanjiti broj poniklih biljaka, kod paprike to smanjenje je
malo, a kod rajčice ga nema.
Visina biljaka, promjer stabljike kao i broj razvijenih listova presadnica kod sve tri ispitivane kulture najveće
vrijednosti su imali kod varijante kada su kontejneri stavljani na hranjivu otopinu s niknutim biljčicama. Što su
kontejneri imali manji broj sjetvenih mjesta, odnosno veći volumen supstrata presadnice po promatranim parametrima su
bile razvijenije, jedino je kod rajčice u kontejnerima sa većim brojem sjetvenih mjesta tek pred kraj uzgoja došlo do
zamjetnijeg izduživanja biljaka.
Masa nadzemnog dijela presadnica bila je u pravilu veća kod presadnica uzgajanih na hranjivoj otopini u odnosu na
presadnice uzgajane klasičnim načinom. Kontejneri stavljani na hranjivu otopinu u stadiju niklih biljčica u odnosu
na kontejnere stavljane na hranjivu otopinu s posijanim sjemenom bez i sa prethodnim naklijavanjem razvili su presadnice
veće mase nadzemnog dijela. Iz kontejnera većeg volumena supstrata, odnosno s manjim brojem sadnih mjesta razvile su se
presadnice veće mase nadzemnog dijela. Razvijenost nadzemnog dijela presadnica pratila je i razvijenost korijena tako
da su varijante koje su imale veću masu nadzemnog dijela presadnice imale i veću masa korijena, no postotni udjel mase
korijena u ukupnoj masi presadnice uvijek je bio veći kod klasičnog uzgoja presadnica u odnosu na uzgoj na hranjivoj
otopini i što je presadnica bila starija njegov se udjel u ukupnoj masi presadnice smanjivao.
Analizom prinosa dobivenih iz presadnica uzgojenih u različitom volumenu supstrata kod rajčice i paprike nisu utvrđene
značajnije razlike dok je kod kupusa varijanta s najvećim volumenom supstrata dala nešto veći prinos. Kod paprike i
rajčice iz presadnica koje su uzgojene izravnim stavljanjem kontejnera na hranjivu otopinu bez prethodnog naklijavanja
u odnosu na ostale dvije varijante postignut je nešto većim prinos kao posljedica manjeg broja presadnica uzgojenih na
istoj površini kontejnera i povoljnije njihove razvijenosti tijekom presađivanja. Kod kupusa prosječnu veću masu glavica
u tehnološkoj zriobi, a time i prinos po jedinici površine utvrđen je iz presadnica čiji su se kontejneri na hranjivu
otopinu stavljali s niklim biljčicama.
Na osnovu provedenih istraživanja može se zaključiti da je tehnologija uzgoja presadnica povrća na hranjivoj otopini
primjenjiva kod manjih komercijalnih proizvođača povrća koji povrće uzgajaju na otvorenim površinama. Tom tehnologijom
period proizvodnje presadnica se skraćuje do desetak dana, moguć je uzgoj većeg broja presadnica na istoj površini
što sve zajedno smanjuje cijenu koštanja njihove proizvodnje, a time povećava konkurentnost same proizvodnje.
Ekonomski isplativ način uzgoja presadnica povrća na hranjivoj otopini kod manjih komercijalnih proizvođača moguć je
samo uz suradnju s postojećim i novim centrima za uzgoj presadnica gdje će se prvi dio proizvodnje, punjenje kontejnera
supstratom, sjetva, naklijavanje i eventualno pikiranje uslužno obavljati na suvremenim automatiziranim linijama
strojeva, a drugi dio kod samih proizvođača.
Kako se radi o rezultatima jednogodišnjih istraživanja, istraživanja bi svakako trebalo nastaviti s ciljem daljeg razvoja i
drugih parametara tehnologija uzgoja presadnica povrća na hranjivoj otopini.
|
|
