TANKOPLASTAN UZGOJ LISNATOG POVRĆA
Jože Osvald, Nino Petrovič i Jernej Demšar
Biotehniška fakulteta, Odelek za agronomijo, Katedra za vrtmerstvo, Jamnikarijeva 101, 1000 Ljubljana, Slovenija
SAŽETAK
Za intezivan uzgoj povrća i u manje primjerenim uvjetima uzgoja te na slabijim zemljištima, je tankoplastan (semihidroponski) sustav dobra alternativa. Rezultati objavljenih istraživanja u razdoblju od 1992 do 2000 na Biotehničkom fakultetu u Ljubljani pokazuju, da se sa optimalnom tehnikom opskrbe da uspješno uzgajati i lisnato povrće (salata, matovilec, rukola, endivija, radić i kuhinjski zaćini). Rezultati istraživanja tankoplastng uzgoja salate sa upotrjebom različitih substrata (vermikulit, kamena vuna, mješavina komposta i treseta) pokazuju, da u usporedbi sa klasičnim uzgojem u zemlji, odabir vrste substrata i tehnike uzgoja odlučujuće utječe na visinu i kakvoću prinosa. Tako je kod uzgoja salate u zimskom razdoblju bio dostignut najbolji prinos kod uzgoja u kompostu (129,3 g/biljku), slijedi klasičan uzgoj u zemlji (95,0 g/biljku), kamenoj vuni (72,1 g/biljku) i u vermikulitu ( 64,4 g/biljku). Kod uzgoja matovilca na tankoplastnom sustavu mješavine treseta i pijeska (3:1) je bio dostignut prinos od 1,5 kg/m2 u usporedbi sa uzgojem u zemlji od 0,5 kg/m2. Kod tankoplastnog terasastog uzgoja salate na kamenoj vuni, je dostignut prosječan prinos od 568 g/biljku odnosno 7,6 kg/m2. Proučavana tehnika uzgoja i korištenja uzgojnog prostora pokazuju, da je za uspješnu proizvodnju na tankoplastnom sustavu potrebno primjereno urediti gredice, izabrati odgovarajući substrat (kamenu vunu ili mješavinu treseta i pijeska) te hranjivu otopinu. Proučavana tehnika uzgoja je primjerena za sanaciju slabijih zemljišta i za uzgoj na vodosabirnim područjima sa ciljem smanjivanja onečišćenja zemljišta.
|